Filippo "Pippo" Inzaghi (
Piacenza,
9. kolovoza 1973.) je
talijanski nogometaš, napadač
AC Milana. Stariji je brat
Simonea Inzaghija,
također profesionalnog nogometaša. Filippo je u karijeri često mijenjao
klubove, zadržavši se dulje vrijeme tek u onim velikim. Od
1991. do
1997. šest se puta selio iz kluba u klub, promijenivši 5 klubova iz 1., 2. i 3. lige. Dulje je vrijeme proveo u
Juventusu (4 godine) te u Milanu (trenutno 7 godina). U reprezentaciji je dostigao brojku od 57 nastupa, te sudjelovao na
SP-u 2006. godine, kada je s
Italijom postao svjetski prvak.
Biografija Krenuo je s nogometom
1991. u rodnoj
Piacenzi, no tamo je odigrao tek dvije utakmice prije posudbe u
Leffe, gdje je u
3. ligi postigao 13 pogodaka u 21 utakmici. Sezonu nakon toga otišao je u
Hellas Verona, zabivši opet 13 golova, no ovaj put u 36 utakmica, iako u višem rangu. Potom se vratio u
Piacenzu, gdje je ovaj put bio u prvom planu. Te je sezone postigao 15 golova u 37 utakmica. Preselio se potom u
Parmu, čime je prvi put zaigrao u
Serie A.
Tamo se nije proslavio, postigavši tek dva pogotka u 15 utakmica. Parma
ga nije zadržala, no on je ostao u elitnoj talijanskoj ligi, te sa 24
pogotka za
Atalantu bio najbolji strijelac i najbolji mladi igrač lige. Uslijedio je potom veliki transfer u
Lippijevu Staru damu. Tamo je proveo 4 godine igrajući u napadu s
Alessandrom Del Pierom. U 120 utakmica zabio je 57 puta. Sezone 1997.-98. postao je prvak Italije i doprvak Europe. Dolaskom
Davida Trezegueta, izgubio je mjesto u prvoj postavi, te preselio na
San Siro u Milan. Prvi dio sezone kao
Rossoner proveo je ozlijeđen, no odmah je po povratku, u duetu sa
Ševčenkom igrao sjajno. U crno-crvenom dresu postao je najbolji talijanski strijelac u europskim natjecanjima, prestigavši
Alessandra Altobellija. U Milanu je osvojio još jedan
Scudetto, dvije
Lige prvaka,
Talijanski superkup,
Europski superkup i
Talijanski kup.
U reprezentaciji je debitirao
8. lipnja 1997. protiv
Brazila. Od tada je postigao 25 golova u 57 utakmica - 10. strijelac svih vremena talijanske reprezentacije. Nastupio je na
SP-u 98.,
EP-u 2000., te na
SP-u 2002.. Na
EURO u Portugal nije išao, no zbog ozljede
Christiana Vierija uspio se probiti do SP-a u
Njemačkoj, gdje je bio jedan od strijelaca zlatne talijanske momčadi.
Kao napadač nije neki razarač obrana, niti toliko brz i precizan.
Specifična je vrsta pravog i klasičnog centarfora, koji cijelu utakmicu
ne treba imati niti jedan kontakt s loptom, da bi potom jednim sjajnim
postavljanjem ili kažnjavanjem protivničke obrane promijenio rezultat.
Zvali su ga stalno majstorom kaznenog prostora, u kojem je bio naširoko
poznat kao veliki simulator. Ta mu je gluma dobro išla. Isprva je to
išlo odlično, dok mu više nitko nije htio povjerovati. Također je dobar
u ulaženju u zaleđa. Nije rijetkost da bude ispred protivničke obrane
više puta na utakmici. Jednom ga je, za magazin
FourFourTwo, legendarni
Paolo Rossi usporedio sa samim sobom, tvrdeći da je strpljiv, snalažljiv, te uvijek koncentriran na utakmicu.
Nadimak
Superpippo, ili
Superpippo Inzagol dobio je od navijača za vrijeme svojih najvećih golgeterskih dana. Ta riječ,
Superpippo, u Italiji označava crtanog junaka
Super Šilju.
